Fra Ivo Pavić roden je 1965. u Hrvatskoj Tišini kraj Bosanskog Šamca gdje je pohađao srednju školu. U dvadeset četvrtoj godini života čuo je Gospodinov glas: Bit ćeš moj svećenik. Odmah se odazvao i javio u franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu iako je već radio u jednoj tvornici i nije razmišljao o duhovnom zvanju. Stupio je u postulaturu u franjevačku gimnaziju u Visokom 1988. i u novicijat u Sarajevu 1989. Nakon završetka novicijata i prve godine studija bio je za vrijeme rata tri godine u progonstvu u Samoboru i Austriji. U progonstvu je 1995. položio vječne redovničke zavjete. Kardinal Vinko Puljić zaredio ga je za đakona 1996. i za svećenika 1997. godine u Sarajevu. Diplomirao je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu 2000. godine. Bio je župni vikar u Rumbocima, Uskoplju, Tuzli i Tolisi. Službu nove evangelizacije počeo je 2000. godine. Držao je duhovne obnove u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Makedoniji, Sloveniji, Srbiji te u ostalim europskim župama i u našim hrvatskim katoličkim misijama u mnogim gradovima Njemačke, Švicarske, Austrije, Italije i u New Yorku. Posvuda gdje je propovijedao nikle su molitvene zajednice. U Tolisi je fra Ivo osnovao molitvenu zajednicu Dva srca koja je sudjelovala u organizaciji tjednih i kasnije mjesečnih molitvenih susreta na kojima je od 2003. prisustvovalo na tisuće vjernika iz cijeloga svijeta. Na posljednji fra Ivin susret u kolovozu 2005. godine došlo je u Tolisu po velikoj kiši trideset tisuća ljudi. Njegova je knjiga Žedan sam doživjela u kratko vrijeme dva izdanja (2005. i 2006.). Na Institutu za duhovnost Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu magistrirao je 2007. g. na temu Ozdravljenje po molitvi i tako proslavio deset godina svećeništva. Prijevod magisterija s talijanskoga na hrvatski s nekim dodacima i prilagodbama izišao je kao knjiga pod naslovom „Molitvom do zdravlja“ Zagreb, 2008. Za vrijeme doktorskoga studija u Rimu objavio je knjigu „Put do odgovora“ Osijek, 2009. u kojoj su objavljeni njegovi razgovori s novinarima pa knjiga sadrži sto pitanja i sto odgovora. Nakon četiri godine boravka u Rimu na studiju (2005.-2009.) fra Ivo je 10. srpnja 2009. god. imenovan župnikom, a 20. kolovoza 2009. i službeno preuzeo župu Šurkovac u kojoj su oduvijek župnici bili franjevci Bosne Srebrene i koja je stoljećima imala burnu povijest kroz ratove, progone i povratke, tako da su crkve bile više puta rušene i obnavljane. Fra Ivo je odmah dao do kraja srušiti staru crkvu koju su srpske vojne postrojbe 3. 3. 1993. minirale i koja je kao ruševina od 1993. do 2009. bila zarasla u korov. Ujesen 2009. godine počela je s radom ova mrežna stranica www.zupa-surkovac.com preko koje se povezao sa svim župljanima koji nisu više u Šurkovcu kao i sa sv ... https://www.youtube.com/watch?v=wFY8l4UB0mA

Dr. sc. fra Mario Knezović rođen je 1973. u Posušju, selo Broćanac, zaselak Širića Brig, kao deveto dijete u obitelji Ljube i Zore r. Grubišić. Osnovnu školu pohađao je u Broćancu i Vraniću. Jedan razred srednje škole pohađao je na Širokome Brijegu. Sjemenište s klasičnom gimnazijom od 1989. do 1993. pohađao je u Dubrovniku, Visokome i Sinju. U Franjevački red stupio je 1993. na Humcu. Fakultetsko obrazovanje, diplomsko i poslijediplomsko pohađao je na Sveučilištima u Zagrebu i Mostaru. Osim teologije i filozofije uže znanstveno područje studiranja mu je novinarstvo, političke znanosti i komunikologija. Doktorsku disertaciju je obranio 2018. s titulom doktora znanosti iz područja informacijsko-komunikacijskih znanosti i odnosa s javnošću. Boraveći kao student u Zagrebu, bio je jedan od osnivača Zavičajnoga kuba hercegovačkih studenata te je potaknuo izdavanje studentskoga časopisa »Moj kamen« i bio prvi njegov urednik. Za đakona je zaređen 1999. godine u Detroitu - Trpy (SAD). Godinu đakonata proveo je u New Yorku. Za svećenika je zaređen 2000. u Chicagu (SAD). Nakon Mlade mise, koju je proslavio 2000. godine, djelovao je u župi i samostanu sv. Petra i Pavla u Mostaru i kao vjeroučitelj u Srednjoj medicinskoj školi u Mostaru. Od 2000. do 2004. bio je tajnik Konferencije viših redovničkih poglavara Bosne i Hercegovine. Ravnateljem Informativnoga centra Mir Međugorje i glavnim urednikom Radijske postaje Mir Međugorje postaje 2001. godine. U toj službi ostaje do 2005. godine. Od 2005. do 2013. bio je župni vikar, voditelj Frame i srednjoškolski vjeroučitelj u Posušju. Kao autor i suautor sudjeluje u nekoliko knjiga, produkcijskih i multimedijalnih uradaka. Piše u nekoliko časopisa, te je suradnik više medija u Domovini i svijetu. Njegova knjiga pod naslovom „Nisam šutio – otvoreno o Crkvi, politici i društvenim događanjima“ budi poseban interes. Trenutno je na službi župnika u Kočerinu. Usto, uređuje i vodi neke emisije na Radijskoj postaji Mir Međugorje, suradnik je vjerskoga programa Naše TV, kolumnist Naših ognjišta, Glasnika mira i Misije.hr. Povremeno održava seminare, predavanja i duhovne obnove u Domovini i po svijetu. Od priznanja koja je dobio nadraži mu je „Zlatni grb Posušja“ koji je dobio „kao prorok u svom zavičaju“ od Općine Posušje. Djelovanje mu se može pratiti putem mrežne stranice www.fratar.net ... https://www.youtube.com/watch?v=NVgyYWxxaME

TOMISLAV IVANČIĆ rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre, član je uredništava i suradnik brojnih tuzemnih i inozemnih teoloških časopisa, te član Društva hrvatskih književnih prevoditelja. Od 1983. godine kanonik je zagrebačkog Prvostolnog kaptola. Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. U posljednjem desetljeću školuje kod nas i u inozemstvu djelatnike za rad u centrima za duhovnu pomoć i za vođenje seminara za evangelizaciju. Njegovi znanstveni i stručni članci izlaze u domaćim i inozemnim časopisima, a brojne knjige su prevedene na njemački, talijanski, francuski, engleski, korejski, nizozemski, mađarski, slovački, albanski, slovenski i srpski jezik. Od 1998. do 2001. godine bio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U rujnu 2001. izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Papa Ivan Pavao II. izabrao ga je 9. veljače 2004. godine za člana Međunarodne teološke komisije, kojoj je predsjedavao pročelnik Kongregacije za nauk vjere, Joseph kardinal Ratzinger, papa Benedikt XVI., koji ga je ponovno – u ožujku 2009. godine – imenovao članom Komisije na još jedan petogodišnji mandat. Godine 2010. imenovan je papinskim kapelanom s titulom monsignor. ... https://www.youtube.com/watch?v=-G3g0sHToz0

TOMISLAV IVANČIĆ rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre, član je uredništava i suradnik brojnih tuzemnih i inozemnih teoloških časopisa, te član Društva hrvatskih književnih prevoditelja. Od 1983. godine kanonik je zagrebačkog Prvostolnog kaptola. Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. U posljednjem desetljeću školuje kod nas i u inozemstvu djelatnike za rad u centrima za duhovnu pomoć i za vođenje seminara za evangelizaciju. Njegovi znanstveni i stručni članci izlaze u domaćim i inozemnim časopisima, a brojne knjige su prevedene na njemački, talijanski, francuski, engleski, korejski, nizozemski, mađarski, slovački, albanski, slovenski i srpski jezik. Od 1998. do 2001. godine bio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U rujnu 2001. izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Papa Ivan Pavao II. izabrao ga je 9. veljače 2004. godine za člana Međunarodne teološke komisije, kojoj je predsjedavao pročelnik Kongregacije za nauk vjere, Joseph kardinal Ratzinger, papa Benedikt XVI., koji ga je ponovno – u ožujku 2009. godine – imenovao članom Komisije na još jedan petogodišnji mandat. Godine 2010. imenovan je papinskim kapelanom s titulom monsignor. ... https://www.youtube.com/watch?v=G4xHK7T7wug