TOMISLAV IVANČIĆ rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre, član je uredništava i suradnik brojnih tuzemnih i inozemnih teoloških časopisa, te član Društva hrvatskih književnih prevoditelja. Od 1983. godine kanonik je zagrebačkog Prvostolnog kaptola. Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. U posljednjem desetljeću školuje kod nas i u inozemstvu djelatnike za rad u centrima za duhovnu pomoć i za vođenje seminara za evangelizaciju. Njegovi znanstveni i stručni članci izlaze u domaćim i inozemnim časopisima, a brojne knjige su prevedene na njemački, talijanski, francuski, engleski, korejski, nizozemski, mađarski, slovački, albanski, slovenski i srpski jezik. Od 1998. do 2001. godine bio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U rujnu 2001. izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Papa Ivan Pavao II. izabrao ga je 9. veljače 2004. godine za člana Međunarodne teološke komisije, kojoj je predsjedavao pročelnik Kongregacije za nauk vjere, Joseph kardinal Ratzinger, papa Benedikt XVI., koji ga je ponovno – u ožujku 2009. godine – imenovao članom Komisije na još jedan petogodišnji mandat. Godine 2010. imenovan je papinskim kapelanom s titulom monsignor. ... https://www.youtube.com/watch?v=-G3g0sHToz0

Preuzeto s Radio Marije... Rođen je 23. siječnja 1937. godine u Klenovcu Humskom u Humu na Sutli u župi Uznesenje BDM, Taborsko (otac Adalbert, majka Marija r. Peček; tri brata, dvije sestre). Pučku školu pohađa u rodnome mjestu (od 1944. do 1948.), a Klasičnu gimnaziju u Zagrebu od 1948.-1956. godine. Filozofski studij u Zagrebu i na Filozofskom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregorijane u Rimu (1956.-1961.), Teološki fakultet na Papinskom sveučilištu Gregorijani (1961.-1965.). Magisterij iz biblijskih znanosti na Biblijskom fakultetu Papinskog biblijskog instituta u Rimu (1965.-1968.) te doktorat iz biblijske teologije na Papinskom Gregorijanskom sveučilištu. Vratio se u Zagreb 1969. godine, te zajedno s prof. Celestinom Tomićem, preuzeo predavanja na Katedri Svetog pisma Starog zavjeta. Za svećenika je zaređen 10. listopada 1964. godine u Rimu. Imenovan je prebendarom 1970. godine te kroz 44 godine vjerno i savjesno obavljao službu prebendara zagrebačke katedrale, ispovijedajući i propovijedajući. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu bio je profesor biblijskih znanosti, orijentalnih jezika (hebrejski, aramejski, sirijski i arapski) i biblijske arheologije od 1968. do 2007. Godine 1996. izabran je i za v.d. pročelnika Katedre filozofije. Povremeno je predavao i na bogoslovnim učilištima u Zadru (1969. - 1970.) i Đakovu (1971. - 1978.). Od 1996. godine predavao je hebrejski jezik kao izborni predmet na Filozofskom fakultetu i Fakultetu za elektrotehiku i računarstvo Sveučilišta u Zagrebu. Umirovljen je kao izvandredni profesor. Prevodio je s njemačkoga, francuskoga, talijanskoga, engleskoga i španjolskoga jezika. Napisao je i Slovnicu hebrejskog jezika s čitankom. Od 1970. je na hrvatski jezik s raznih jezika preveo 26 knjiga. Njegovi su prijevodi tečni, razumljivi, "pogađaju duh hrvatskoga jezika a da pritom ne izdaju duh jezika s kojega prevodi". Izbjegavao je tuđice; jezik mu je čist. Često je s iznenađujućim novim riječima obogaćivao hrvatski jezik. Društvo hrvatskih književnih dodijelilo mu je 2010. godine nagradu za životno djelo. Kao lektor hrvatskog prijevoda Jeremije proroka, knjige Tužaljki i Ezekijela proroka, sudjelovao je u prijevodu Biblije na hrvatski jezik u izdanju izdavačke kuće "Stvarnost" 1968. godine. U izdavačkoj kući Kršćanska sadašnjost bio je urednik biblijskih izdanja i njezin direktor od 1968. do 2009. godine. Od 1971. do 1995. godine bio je glavni urednik Bogoslovske smotre. Od 1972. do 1992. godine bio je tajnik Teološko-pastoralnog tjedna. Godine 1972. postao je predsjednikom Hrvatskoga mariološkog instituta (od 1977. do 2002. u funkciji predsjednika). Bio je glavni urednik Religijskog leksikona u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža. ... https://www.youtube.com/watch?v=vGtVWXhRFvk

Fra Ivo Pavić roden je 1965. u Hrvatskoj Tišini kraj Bosanskog Šamca gdje je pohađao srednju školu. U dvadeset četvrtoj godini života čuo je Gospodinov glas: Bit ćeš moj svećenik. Odmah se odazvao i javio u franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu iako je već radio u jednoj tvornici i nije razmišljao o duhovnom zvanju. Stupio je u postulaturu u franjevačku gimnaziju u Visokom 1988. i u novicijat u Sarajevu 1989. Nakon završetka novicijata i prve godine studija bio je za vrijeme rata tri godine u progonstvu u Samoboru i Austriji. U progonstvu je 1995. položio vječne redovničke zavjete. Kardinal Vinko Puljić zaredio ga je za đakona 1996. i za svećenika 1997. godine u Sarajevu. Diplomirao je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu 2000. godine. Bio je župni vikar u Rumbocima, Uskoplju, Tuzli i Tolisi. Službu nove evangelizacije počeo je 2000. godine. Držao je duhovne obnove u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Makedoniji, Sloveniji, Srbiji te u ostalim europskim župama i u našim hrvatskim katoličkim misijama u mnogim gradovima Njemačke, Švicarske, Austrije, Italije i u New Yorku. Posvuda gdje je propovijedao nikle su molitvene zajednice. U Tolisi je fra Ivo osnovao molitvenu zajednicu Dva srca koja je sudjelovala u organizaciji tjednih i kasnije mjesečnih molitvenih susreta na kojima je od 2003. prisustvovalo na tisuće vjernika iz cijeloga svijeta. Na posljednji fra Ivin susret u kolovozu 2005. godine došlo je u Tolisu po velikoj kiši trideset tisuća ljudi. Njegova je knjiga Žedan sam doživjela u kratko vrijeme dva izdanja (2005. i 2006.). Na Institutu za duhovnost Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu magistrirao je 2007. g. na temu Ozdravljenje po molitvi i tako proslavio deset godina svećeništva. Prijevod magisterija s talijanskoga na hrvatski s nekim dodacima i prilagodbama izišao je kao knjiga pod naslovom „Molitvom do zdravlja“ Zagreb, 2008. Za vrijeme doktorskoga studija u Rimu objavio je knjigu „Put do odgovora“ Osijek, 2009. u kojoj su objavljeni njegovi razgovori s novinarima pa knjiga sadrži sto pitanja i sto odgovora. Nakon četiri godine boravka u Rimu na studiju (2005.-2009.) fra Ivo je 10. srpnja 2009. god. imenovan župnikom, a 20. kolovoza 2009. i službeno preuzeo župu Šurkovac u kojoj su oduvijek župnici bili franjevci Bosne Srebrene i koja je stoljećima imala burnu povijest kroz ratove, progone i povratke, tako da su crkve bile više puta rušene i obnavljane. Fra Ivo je odmah dao do kraja srušiti staru crkvu koju su srpske vojne postrojbe 3. 3. 1993. minirale i koja je kao ruševina od 1993. do 2009. bila zarasla u korov. Ujesen 2009. godine počela je s radom ova mrežna stranica www.zupa-surkovac.com preko koje se povezao sa svim župljanima koji nisu više u Šurkovcu kao i sa sv ... https://www.youtube.com/watch?v=w1J6hZ8QA9s

Rodio se 25. travnja 1973. u Torontu u Kanadi kao najmlađi od tri sina u obitelji hrvatskih iseljenika. Roditelji su mu došli u Kanadu iz Hercegovine. Završio je osnovnu i srednju salezijansku školu u Kanadi. Nakon ljetovanja u Hrvatskoj odlučuje doći među hrvatske salezijance i upisuje studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je s temom Teološko značenje golotinje u Svetom pismu, 2002. godine. Zaređen je za svećenika 29. lipnja iste godine. Nakon toga bio je dvije godine kapelan na Jarunu u crkvi sv. Mati Slobode, te tri godine na poslijediplomskom studiju na "Catholic University of America" u Washingtonu, gdje je vodio hrvatsku katoličku misiju sv. Blaža i magistrirao moralnu teologiju s temom Načela katoličkoga socijalnog nauka u pravima manjina. U Zagreb se vratio 2007. i od tada obnaša službu studentskog kapelana [1] te pastoralno djeluje u crkvi Sveta Mati Slobode, na zagrebačkom Jarunu. Studenti koji studiraju u Zagrebu, a ne potječu iz Zagreba nemaju svoju župu pa iz tog razloga, studentski kapelan brine za njihov duhovni razvoj kroz sv. mise, razgovore, predavanja i vjeronaučne susrete.[2] U svojem radu osobito se bavi teologiju tijela prema katehezama pape Ivana Pavla II. Član je povjerenstva za pastoral mladih Hrvatske biskupske konferencije, kao i Hrvatske salezijanske provincije. ... https://www.youtube.com/watch?v=STRqFu0ksAU