TOMISLAV IVANČIĆ rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre, član je uredništava i suradnik brojnih tuzemnih i inozemnih teoloških časopisa, te član Društva hrvatskih književnih prevoditelja. Od 1983. godine kanonik je zagrebačkog Prvostolnog kaptola. Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. U posljednjem desetljeću školuje kod nas i u inozemstvu djelatnike za rad u centrima za duhovnu pomoć i za vođenje seminara za evangelizaciju. Njegovi znanstveni i stručni članci izlaze u domaćim i inozemnim časopisima, a brojne knjige su prevedene na njemački, talijanski, francuski, engleski, korejski, nizozemski, mađarski, slovački, albanski, slovenski i srpski jezik. Od 1998. do 2001. godine bio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U rujnu 2001. izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Papa Ivan Pavao II. izabrao ga je 9. veljače 2004. godine za člana Međunarodne teološke komisije, kojoj je predsjedavao pročelnik Kongregacije za nauk vjere, Joseph kardinal Ratzinger, papa Benedikt XVI., koji ga je ponovno – u ožujku 2009. godine – imenovao članom Komisije na još jedan petogodišnji mandat. Godine 2010. imenovan je papinskim kapelanom s titulom monsignor. ... https://www.youtube.com/watch?v=tfNAXPoZeEM

Rođen je 26. listopada 1966. god. u Supetru s prebivalištem u Postirima na otoku Braču. Osnovnu školu završio je u Postirima, a srednju u Supetru i Splitu. Ispit zrelosti položio je u lipnju 1985. u Nadbiskupskome sjemeništu u Splitu. Vojni rok je služio od 1985. do 1986. Od 1986. do 1991. studirao je teologiju na Teologiji u Splitu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Teološki studij završio je diplomskim ispitom 25. lipnja 1991. god. Pastoralnu godinu 1991./1992. pohađao je na poslijediplomskom studiju u specijalizaciji moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika Hvarske biskupije zaređen je 25. travnja 1992. Od kolovoza 1992. do kolovoza 1993. služio je kao kapelan u Hvaru i kao župnik hvarskoj Milni. Stupanj licencijata (mr. sc.) postigao je 20. lipnja 1995. u specijalizaciji moralne teologije s licencijatskim radom pod naslovom Lo statuto dell’embrione umano, na Visokom institutu moralne teologije „Academia Alphonsiana“ Papinskoga Lateranskog Sveučilišta u Rimu. U ljetnom semestru akad. god. 1995./1996. sudjelovao je i završio Corso di Perfezionamento in Bioetica na Institutu za bioetiku Medicinskoga fakulteta Sveučilišne poliklinike „Agostino Gemelli“ Katoličkoga sveučilišta „Sacro Cuore“ u Rimu. U zimskome semestru akad. god. 1996./1997. sudjelovao je i završio Visiting Fellows Program na Joseph and Rose Kennedy Institute of Ethics Sveučilišta Georgetown u Washingtonu, D.C., pod mentorskim vodstvom pionira bioetike općenito i kliničke bioetike posebno prof. Edmunda D. Pellegrina, dr. med., utemeljitelja Centra za kliničku bioetiku sveučilišne bolnice Georgetown. 10. lipnja 1998. obranio je doktorsku disertaciju s temom Lo statuto ontologico dell’embrione umano nella prospettiva storica e nel dibattito bioetico attuale alla luce dei dati scientifici moderni (Ontološki status ljudskoga embrija u povijesnoj perspektivi i u sadašnjoj bioetičkoj raspravi u svjetlu datosti moderne znanosti), koju je izradio pod mentorskim vodstvom prof. Maurizia Faggionia, OFM, i prof. Narcisa Cappelletta, CSsR, stekavši akademski naslov doktora moralne teologije. Po povratku u domovinu od rujna 1998. do veljače 1999. služio je kao kapelan i vjeroučitelj u Starome Gradu i kao župnik u hvarskim Selcima. U ljetnom semestru akad. god. 1998./1999. započeo je nastavničku djelatnost, u svojstvu vanjskoga suradnika, u suradničkome zvanju višeg asistenta pri Katedri moralne teologije Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U mjesecu ožujku akad. god. 1999./2000. izabran je u suradničko zvanje i na radno mjesto višega asistenta pri Katedri moralne teologije istog Fakulteta. Predavao je kolegije: Osnovna moralna teologija II; Posebna moralna teologija ... https://www.youtube.com/watch?v=thzTdqOKiNs